Predškolski odgoj počinje onda kad shvatimo da se dijete najbrže uči kroz igru, a ne kroz „sjedni i slušaj”. U praksi to znači da igru ne gledamo kao pauzu od učenja, nego kao glavni put do jezika, matematike, socijalnih vještina i samoregulacije.
Svi smo se našli u situaciji kad želimo „nešto korisno” raditi s djetetom, a ono samo želi slagati kocke, glumiti doktora ili ponavljati istu igru deset puta. Upravo tu se krije rješenje: mi postavljamo pametno okruženje i mala pitanja, a dijete vodi proces jer mu je to prirodno.
Kad tako pristupimo, rani i predškolski odgoj i obrazovanje postaje opušteniji i učinkovitiji, a dijete zadržava motivaciju i osjećaj sigurnosti. U nastavku donosimo savjete kako poticati učenje kroz igru…
Key takeaways
- Igra je prirodan način učenja: dijete u njoj istražuje, ponavlja i povezuje iskustva
- Najviše učimo kad igru usmjerimo pitanjima, a ne naredbama
- Kratke rutine i jasna pravila daju sigurnost, a ne guše kreativnost
- Građanski odgoj se može graditi od vrtića kroz suradnju, dogovore i empatiju
- Rani i predškolski odgoj i obrazovanje najbolje napreduje kad pratimo interese djeteta
Kako igru pretvaramo u učenje bez pritiska
Da bismo poticali učenje, ne moramo igru prekidati „nastavom”. Dovoljno je da ubacimo mali izazov: „Kako bismo mogli sagraditi viši toranj?” ili „Što misliš, koja kocka će držati most?”. Tako dijete vježba planiranje, procjenu i rješavanje problema, a mi ostajemo podrška.
U predškolski odgoj najbolje ulazi ono što je djetetu smisleno. Kad dijete slaže trgovinu, možemo ubaciti brojenje (koliko je jabuka), jezik (što prodajemo) i socijalne vještine (izmjena uloga). U rani i predškolski odgoj i obrazovanje ovakav pristup je temelj jer uči dijete da razmišlja, a ne da pamti napamet.
Okruženje koje „poziva” na istraživanje
Okruženje je tihi odgojitelj. Ako prostor nudi jasne kutke (npr. kutak za građenje, čitanje, kreativni kutak), dijete se lakše fokusira i duže ostaje u aktivnosti. Birajmo manje igračka, ali smislenih, dostupnih i pregledno posloženih.
U predškolski odgoj možemo ubaciti i svakodnevne predmete: plastične čaše, štipaljke, kartonske kutije, role papira. Takvi materijali potiču maštu više nego igračka koja ima samo jednu svrhu.
Zanimljiv podatak iz prakse
Kad djeca sama biraju aktivnost i imaju osjećaj kontrole, češće ustraju i lakše prihvaćaju pogreške. To je važan dio samopouzdanja koje kasnije trebamo u školi.
Predškolski odgoj kroz rutine i male dogovore
Jedan od najjednostavnijih načina za stabilno učenje je rutina: kratka i predvidiva. Primjer: nakon igre pospremamo zajedno, pa biramo novu aktivnost. Tako gradimo navike, odgovornost i samoregulaciju bez prijetnji i nagrada.
Ovdje se prirodno uvodi i građanski odgoj: čekanje reda, dijeljenje materijala, dogovor oko pravila igre i poštivanje tuđih granica. Građanski odgoj nije „predmet”, nego svakodnevna praksa u kojoj učimo: ja imam svoje potrebe, ali i drugi imaju svoje.
Kako postaviti pravilo bez borbe
- Pravilo govorimo kratko i unaprijed: „Kocke ostaju na podu”
- Nudimo izbor unutar granice: „Želiš pospremiti prvo aute ili kocke?”
- Potvrđujemo emociju, ali držimo granicu: „Vidim da ti je teško stati, ali sad spremamo”
Igra prema razvojnim područjima
Kad planiramo igru, možemo razmišljati po područjima, a da i dalje zvuči i izgleda kao čista zabava.
| Područje učenja | Primjer igre | Što dijete vježba |
| Jezik i komunikacija | priče s lutkama, „telefon” igra | rječnik, izražavanje, slušanje |
| Predmatematičke vještine | razvrstavanje po boji/veličini, brojenje koraka | uspoređivanje, količine, logika |
| Motorika | poligoni od jastuka, plastelin i rezanje škaricama | koordinacija, snaga šake, preciznost |
| Socio-emocionalno | igra uloga (doktor, trgovina) | empatija, suradnja, dogovor |
| Priroda i znanost | voda i prelijevanje, sjeme i rast | uzrok-posljedica, promatranje |
U rani i predškolski odgoj i obrazovanje ovakva „mapa” pomaže da pokrijemo razvoj, a da ne ubijemo spontanost. Predškolski odgoj je uspješan kad dijete misli da se igra, a mi znamo da uči.
Povijest igre u odgoju u jednoj rečenici
Igra je oduvijek bila način na koji djeca uče pravila svijeta, vježbaju uloge i testiraju granice u sigurnim uvjetima.
Uloga odraslih: pratimo, potičemo, ne preuzimamo
Najveća greška je kad odrasli „preuzme” igru i pretvori je u zadatak. Naša uloga je promatrati, postaviti pitanje, ponuditi materijal i povremeno proširiti igru: „Što bi se dogodilo da…?”. Tako jačamo kreativnost i ustrajnost, a dijete ostaje glavni autor.
Kad to radimo dosljedno, predškolski odgoj postaje manje iscrpljujuć za nas, a djeca su mirnija jer imaju smisao i strukturu. Uz to, građanski odgoj raste iz odnosa: iz načina na koji razgovaramo, slušamo i rješavamo sukobe.
Zaključak
Učenje kroz igru nije trik, nego temelj na kojem predškolski odgoj razvija jezik, logiku, motoriku i emocije bez pritiska. Kad postavimo poticajno okruženje, držimo jasne rutine i vodimo igru pitanjima, rani i predškolski odgoj i obrazovanje postaje prirodan nastavak dječje znatiželje. Usput gradimo i građanski odgoj kroz dogovor, empatiju i poštovanje granica, jer se te vještine uče svaki dan, u malim situacijama. A kad planiramo obiteljski ritam, korisno je znati i što je roditeljski dopust i kako predati zahtjev.