Svi se radujemo vijestima o povijesnom pustošenju koje je obuzelo niz uragana i oluja, pogodivši zaljevsku obalu i jugoistočne države, zajedno s karipskim otocima – a da ne spominjemo katastrofalni potres koji je potresao Meksiko i tolike druge prirodne katastrofe događa se diljem svijeta.
Za osobe s dijabetesom, oboje široka i velika pomoć u naporima su u tijeku i nadahnjujuće je vidjeti kako naša zajednica pokušava pomoći. Najnovije je da je barem jedna nova neprofitna organizacija procvjetala od tih napora, a odgajatelj dijabetesa nada se da će izgraditi mrežu centara za pomoć kako bi im pomoglo u naknadnom djelovanju.
Ovo će nas odvesti u istočni Teksas, gdje se jedan grad ističe kao simbol svega što je D-zajednica doživjela i onoga s čime bi se mnogi mogli suočiti u danima, tjednima i mjesecima nakon ovih katastrofa.
Wharton, TX: "Dijabetes je posvuda"
Wharton je malena zajednica udaljena 60 milja južno od centra Houstona, duž međudržavnog koridora 69, s manje od 10,000 stanovnika. Ali ogromnih 85% stanovnika tamo živi sa dijabetesom tipa 1 ili tipa 2 (!) Riječ je o raznovrsnoj populaciji – 40% latinoamerikanci, 30% Afroamerikanci i 30% belci – uglavnom siromašni i radno siromašni, poljoprivrednici, ranč radnici i vlasnici malih poduzeća koji nemaju zdravstveno osiguranje.
Za početak s vrlo malo resursa u Whartonu, možete samo zamisliti kako se to odigralo nakon udara Harveyja, kada je poplava počela zahvaljujući obližnjoj rijeci Colorado koja se prelijevala i punila ulice Whartona. Toliko je ljudi ostalo beskućnicima bez ikakvih stvari – naravno uključujući inzulin i druge medicinske potrepštine kritične za život s dijabetesom.
Što su vidjeli ogledala onoga što se svugdje dogodilo s invaliditetom pogođenim katastrofama:
- Mnogo osoba s invaliditetom ne mogu si priuštiti zamjenske mjerače glukoze, test trake i pomagala, inzulina i ostalih lijekova – čak i jeftine verzije od 4 dolara.
- Ljudi su izgubili automobile, od poplava i evakuacija, tako da ne mogu putovati u ljekarne ili klinike.
- Pristup čistoj pitkoj vodi i hrani i dalje se brine i s vremenom se pogoršava.
- Cjelokupni stres i nesigurnost su zabrinuti s razinama BG-a, a u kombinaciji s prljavim i onečišćenim poplavnim vodama i plijesnima koje mogu nastati, to nije lijepa slika.
Zagovornici dijabetesa i nastavnici na terenu brzo su poduzeli mjere, pa smo izvijestili o neprekidnim naporima pružanja pomoći koji se događaju u Teksasu i na Floridi (Hitna potreba za zalihama inzulina i dijabetesa nakon velikih katastrofa). Američka udruga za borbu protiv dijabetesa predvodi ono što se zove Dijabetesna koalicija za pomoć u hitnim slučajevima (DERC) sastavljena od grupa JDRF, AADE, AACE, Endokrinog društva i Istraživačke Amerike za pružanje pomoći u obimnim količinama u pogođenim područjima, a iako je to sjajno vidjeti, postoji bilo je neko pitanje o tome koliko brzo i učinkovito se ta pomoć provodi.
Certificirana edukatorica dijabetesa (CDE) Maryanne Strobel iz Houstona i njezina kćer Alaina, koja je također edukatorica dijabetesa i sama živi s T1D-om, otputovale su u Wharton sa skupinom na Praznik rada kako bi zajedno s drugim odgajateljicama poput Christine Fisher. Maryanne Strobel ima iskustva s dijabetesom u katastrofalnom načinu rada, jer je pomagala u drugim hitnim slučajevima, poput posljedica uragana Katrina 2005. godine.
Polovina zaliha koje je donijela njihova skupina ostala je kod lokalnog liječnika, a druga polovica u skloništu u američkoj dvorani Legija. Na sredini te dvorane Strobel kaže da je stol služio kao improvizirana klinika za oboljele od dijabetesa. Vrh je bio zasićen općim medicinskim potrepštinama poput zavoja, brisača s aspirinom i alkoholom, a ispod su se nalazile zalihe dijabetesa – brojila, trake, pribor za pumpe, igle i šprice, i inzulin u hladnim pakiranjima.
Dali su sve od sebe, ali medicinske sestre općenito nisu znale osnove dijabetesa, kako rade brojila i koju vrstu inzulina ljudi trebaju primati.
"U jednom su trenutku mislili da su svi brojili polomljeni jer se neće ispravno uključiti, a ispada da su koristili pogrešne test trake druge tvrtke koje se nisu podudarale s brojilom", rekao je Strobel.
Pomoćnici koji su se u jednom trenutku suočili s liječnikom kako bi se posavjetovali s čovjekom čiji su bolesnici bili visoki 500-ih, kako bi ga dobili na inzulinu i na kraju ga je EMS evakuirao u bolnicu zbog bolova u prsima.
Druga samohrana mama s dijabetesom podijelila je da se prije Harveyja brinula o svojoj bolesnoj majci, a novac je bio jak, tako da joj nije kupio metformin. Nije si mogla priuštiti četiri dolara kako bi dobila lijekove od Wal-Marta. Nakon interakcije liječnik-Facetime, Strobelina skupina dala joj je jezičke za inzulin, glukozu i druge zalihe, zajedno s nešto novca za dobivanje drugih potrebnih lijekova.
Prema riječima onih iz Whartona, "dijabetes je posvuda" u nekom obliku i medicinske potrebe su bile dobro vidljive za dobrovoljce.
Brza dostatna pomoć?
U prvom tjednu nakon što je pogodio Harvey, napetost je počela lokalno narastati o tome kako brzo dobiva olakšanje onima koji imaju dijabetes. Bilo je brbljanja koje su lokalni dobrovoljci koji guraju da im zatrebaju inzulin i zalihe ljudima nabijenim olujama trebali pričekati, kako bi prošli kroz "službene kanale", poput onih koje je vodila rastuća koalicija neprofitnih orga na čelu s ADA. U međuvremenu su liječnici i nastavnici na terenu, pa čak i lokalni ADA i JDRF volonteri, izrazili frustraciju da se to ne događa dovoljno brzo.
D-mama Peggy Kreckemeyer (stoji), D-mama Kim Allaire (za računalom), D-mama Bambi Streeter (na katu, lijevo) i T1 Madison Streeter (na podu, sprijeda)
Uđite u Kelley Champ Crumpler, edukatora za dijabetes sjeverno od Houstona i tip 1 već više od 25 godina, koji je započeo veliki pokušaj uz pomoć D-mame Anne Imber i poznatog endo dr. Stephena Pondera na sjeveru Teksasa. Ta je grupa počela dobivati pomoć ljudima odmah u Houstonu i regiji Zaljevske obale, a sada je to razvio pomoć onima koji su pogodili Irmu.
Čekanje nije bila opcija za Crumplera, koji kaže da se zajednica okrenula svojoj skupini jer je ljudima trebalo odmah pružiti pomoć i nisu mogli čekati. Zapravo je prošlo nekoliko dana nakon što je Harvey pogodio – od 25. kolovoza do 1. rujna – kada je prva pošiljka doniranih zaliha ADA koalicije stigla u Teksas.
"Oni od nas s liječničkim licencama govorili su:" Ti ljudi nemaju drugog izbora ", rekao je Crumpler. "To je vrlo očajna situacija. Da nismo zakoračili, ljudi bi doslovno umrli."
Priče koje su podijelili zagrijavaju srce.
"Imali smo jednu ženu koja je bila dva dana bez inzulina. Poplavilo ju je, a automobili su joj potopljeni, a naša volonterka, Melissa Howell koja je mama T1-a, gurala se u vodu da bi je došla", rekla nam je Imber. "Melissa je također odbacila zalihe dijabetesa katoličkoj crkvi Svete obitelji koja je služila kao sklonište."
Imber također kaže da su se u njenu kuću, zalihe kretale i napuštale tako brzo da je pokušaj preuzimanja zaliha bio besplodan. Zalihe su morale biti razvrstane, s tim da su se istekli predmeti s istekom i uklonili naljepnice na recept, a podudaraju se predmeti poput mjerača i traka i remenica. Ali u jednom je trenutku Crumpler procijenio da su zalihe vrijedne 1.5 milijuna dolara – uključujući više od 110 kilograma inzulina koje je Insulin donirao za život – stigle prošlog tjedna.
"Naš prvi prioritet bio je zadovoljavanje potreba oboljelih od dijabetesa", rekla je.
8. rujna Crumpler je najavila da započinje neprofitabilno za nastavak napora za uklanjanje dijabetesa u tom području i šire. Pokušavali su dovršiti te detalje i smislili odgovarajuće ime (trenutno) T1 tim Texas), ali već skupina šalje zalihe u područja pogođena Irmom na Floridi i na Djevičanske otoke.
To je nevjerojatno čuti – hvala Crumpleru i timu koji se kreću po planinama kako bi pomogli osobama s invaliditetom pogođenim ovim povijesnim olujama!
Sljedeća faza pomoći
CDE Alaina Strobel (krajnje desno) s Julie Hibbs i Jaime Doty iz Teksasa pretraživanja i spašavanja
Dobivanje zaliha i trenutno pružanje pomoći D-zajednici na području katastrofe jedna je stvar. Ali tada dolazi prijelaz natrag do samoupravljanja, gdje kasniji valovi načina razmišljanja o katastrofama počinju poticati.
Možda ljudi imaju u početku dovoljno zaliha, ali što se dogodi kad ponestane i napori za olakšanjem presuše? Mnogi više nemaju automobil ili čak kućnu adresu za e-poštu da bi primili više zaliha.
O tome sada razmišljaju Strobel i njezin tim odgajatelja u Teksasu.
"Počet ćemo vidjeti probleme s provedbom, pogoršavajući uvjete za oboljele od dijabetesa", kaže Crumpler. "Ljudi će biti preplavljeni s toliko informacija koje im dolaze i bave se onim što moraju, a ne znaju kamo potražiti pomoć. To će biti drugi val gdje će im trebati pomoć da se snađu u svemu ovome."
Ona i veća skupina edukatora iz šireg područja Houstona uspostavljaju mrežu centara za podršku oporavku kako bi pružili stalne usluge podrške pogođenim osobama s invaliditetom. To uključuje informacije i edukaciju, pružanje sredstava o programima pomoći pacijentima i financijska sredstva, osim što su im osigurani potrebni predmeti i lijekovi.
"Katastrofe se mogu dogoditi svakome s bilo kojim medicinskim stanjem, ali moje profesionalno mišljenje i od kćeri s T1 je da, zato što ljudi s tipom 1 ne mogu živjeti bez inzulina, potrebna je posebno visoka razina pripreme", Strobel kaže. "Tipovi 1 imaju ugrađenu vještinu preživljavanja i to počinje vrlo brzo. Ali stvari se događaju na način – ljudi gube stvari samo pokušavajući ući u čamac ili helikopter, ili ako brzo sve ukrcaju u automobil. Tu je i šok iskustvo, kada ljudi dolaze zbunjeni, s licem pregaženim granatama. "
Napori za naknadnu pomoć se koordiniraju u okviru Koalicija za pomoć u slučaju dijabetesa na čelu s ADA uz podršku AADE. Grupe potpore za oporavak osnivaju se oko područja metroa Houston, pa čak i neke u Beumonu i Whartonu te drugim područjima oko zaljevske obale. Oni bi bili na snazi do otprilike prvog tjedna u studenom.
"Ako se to urodi plodom, možda bi to moglo postati novi model pomoći u borbi protiv dijabetesa nakon katastrofe", kaže Strobel. "To nije samo post-događaj ili priprema prije, već moramo biti svjesni i produženog oporavka."
Pratite više informacija o "Diabetes Disaster Mode" ovdje na "Mine. Ako imate priče za dijeljenje, pišite nam na Twitteru ili Facebooku ili e-poštom na info@diabetesmine.com. Hvala vam!