Jedna od najčešćih jezičnih dilema u hrvatskom jeziku je pisanje kondicionala “ne bi” ili “nebi”. Zanimljivo je da ta greška može biti i dvostruka kad je riječ o prvom licu jednine kondicionala jer tada niti glagol biti nije ispravno napisan jer bi trebalo pisati „bih“.
Iako se u svakodnevnoj komunikaciji često susrećemo s oblikom “nebi”, važno je znati da je ispravan oblik “ne bi”. Razlog za ovo pravilo leži u činjenici da je “bi” pomoćni glagol koji se uvijek piše odvojeno od negacije “ne”. Postoji puno sličnih pravopisnih nedoumica!

Ispravno se piše “ne bi” ili “nebi”?
Ovo pravilo vrijedi za sve oblike kondicionala: ne bih, ne bi, ne bismo, ne biste, ne bi. Kondicionalom izražavamo radnju koja bi se mogla dogoditi pod određenim uvjetima ili želju da se nešto dogodi. Evo nekoliko primjera pravilne upotrebe:
- “Ne bi li bilo bolje da dođeš ranije?”
- “Ja ne bih to učinio da sam na tvom mjestu.”
- “Mi ne bismo stigli na vrijeme da nismo krenuli ranije.”
Često se pogrešno piše:
❌ “Nebi išao u kino večeras.”
✅ “Ne bih išao u kino večeras.”
Zanimljivo je primijetiti da se ova pogreška javlja i u pisanju drugih glagolskih oblika s negacijom. Postoje i drugi česti primjeri pogrešnog pisanja negacije zajedno s glagolom kao što su “neznam” umjesto “ne znam”, “nemogu” umjesto “ne mogu”.

Međutim, pravilo je jednostavno – negacija “ne” se uvijek piše odvojeno od glagola, osim u rijetkim iznimkama poput “nemoj”, “nemam”, “neću” i nekoliko drugih ustaljenih oblika.