Što je potiskivanje emocija i kako pomoći djetetu da ih izrazi? Najkraći odgovor je: potiskivanje emocija je navika u kojoj dijete skriva svoje emocije i osjećaje, umjesto da ih zdravo pokaže – iz straha, srama ili zato što ne zna kako. Svi smo se našli u situaciji kada vidimo da se dijete povlači, iako vidimo da ga nešto muči.
Čak i ako niste profesionalac, možemo prepoznati kada se osnovne emocije gomilaju i kad dijete treba podršku. Već sada možemo reći da mu pomažemo tako što ga učimo izražavanje emocija, gradimo sigurno okruženje i pokazujemo vlastitim primjerom kako izgledaju zdravi načini izražavanja osjećaja.
Što je potiskivanje emocija?
U nastavku donosimo rješenja.
Evo što je najvažnije:
- Djeca potiskuju emocije kada se ne osjećaju sigurno da ih izraze.
- Naš zadatak je stvoriti okruženje u kojem su emocije dobrodošle.
- Igra, razgovor i modeliranje ponašanja ključni su alati.
- Dosljednost odraslih daje djetetu emocionalnu sigurnost.

1. Nerazvijene vještine izražavanja
Kod djece potiskivanje emocija često nastaje jer još nemaju razvijen vokabular za opisivanje emocija i osjećaja. Ako dijete ne zna reći “tužan sam” ili “ljut sam”, ono će se povući ili zatvoriti.
Tablica u nastavku pokazuje tipične reakcije:
| Osnovne emocije | Kako se može pojaviti potiskivanje | Primjer ponašanja |
| Tuga | Dijete se povlači | Šuti, izbjegava razgovor |
| Strah | Dijete skriva brigu | Smije se kad mu je teško |
| Ljutnja | Potiskuje frustraciju | Prividno “dobro ponašanje” |
| Radost | Boji se pretjerano izražavati | Umiruje sebe da ne bude “previše” |
2. Strah od kritike i osuđivanja
Djeca često potiskuju emocije ako se boje da će odrasli reagirati burno ili osuđujuće. Ako se dijete nauči da su neke emocije “loše”, prestat će ih pokazivati.
3. Modeliranje ponašanja od odraslih
Ako odrasli potiskuju emocije, dijete će učiti isto. U obiteljima gdje se ne govori o emocijama i osjećajima, djeca usvajaju ideju da je izražavanje emocija znak slabosti.
Bullet points gdje je to važno:
- Dijete kopira emocionalne reakcije roditelja
- Tihi dom → tihe emocije
- Impulsivni dom → potisnuti strahovi
4. Pretjerana očekivanja okoline
Kada se od djeteta stalno traži da “bude pristojno”, “ne plače” ili “ne pretjeruje”, ono uči potiskivanje emocija umjesto zdravog izražavanja osjećaja. Djeca žele zadovoljiti očekivanja odraslih – čak i nauštrb vlastitih potreba.
5. Manjak sigurnog prostora za razgovor
Ako dijete nema osjećaj da ga se sluša bez prekidanja i kritiziranja, ono se povlači. Siguran prostor čini pola posla u razvoju emocionalnih sposobnosti.
6. Negativna iskustva iz prošlosti
Djeca koja su bila kažnjavana ili ismijavana zbog emocija, s vremenom gube povjerenje u vlastite osjećaje. Posljedica je dugotrajno potiskivanje emocija.
7. Nedostatak rutine i stabilnosti
Emocionalna stabilnost zahtijeva jasne rutine. Kada su dani nepredvidljivi, dijete se može osjećati preplavljeno i radije skriva svoje emocije kako bi se “uklopilo”.
8. Prezaštitničko okruženje
Roditelji koji “odrađuju sve umjesto djeteta” često sprječavaju dijete da se nauči nositi s osnovnim emocijama. U takvom okruženju dijete ne razvija kapacitet za izražavanje emocija jer nema priliku isprobati.
9. Gubitak, stres ili velika promjena
Preseljenje, nova škola, razvod roditelja – sve to može dovesti do potiskivanja emocija. Djeca ponekad ne žele “brinuti” odrasle, pa skrivaju osjećaje.
10. Nedovoljno igre i kreativnosti
Igra je jedan od najvažnijih oblika izražavanja emocija. Kada igre nema, dijete nema prostor za simboličko oslobađanje osjećaja.
Primjeri aktivnosti koje pomažu:
- crtanje
- gluma i simbolička igra
- igranje uloga
- glazba i ples

11. Nejasna komunikacija odraslih
Djeca trebaju jasne poruke. Ako im odrasli šalju kontradiktorne signale (“reci što osjećaš” – ali se naljutimo kad to učini), dijete razvija zbunjenost i potiskivanje emocija kao obranu.
12. Preplavljenost informacijama i stimulacijama
Moderno okruženje puno je podražaja. Kada je sve “previše”, dijete može reagirati povlačenjem. Potiskivanje emocija tada služi kao zaštita.
13. Nedostatak empatije u okolini
Ako odrasli ne pokazuju empatiju, dijete nema gdje naučiti kako izgleda zdrav odnos prema emocijama i osjećajima. Empatija je učiteljica izražavanja emocija.
Zaključak
Razumijevanje zašto nastaje potiskivanje emocija prvi je korak. Drugi je stvaranje okruženja u kojem dijete može slobodno govoriti o svojim osjećajima, uz podršku, priznanje i bez osuđivanja. Kroz igru, stabilnost, empatiju i jasnu komunikaciju, pomažemo djetetu da razvije naviku iskrenog izražavanja osjećaja. Kada naučimo kako razviti emocionalnu inteligenciju, otvaramo djetetu prostor da izgradi zdravu sliku o sebi i svijetu.