Napisati osmijeh ili osmjeh dilema je koja često muči govornike hrvatskog jezika, posebno kada pišu formalne tekstove ili žele biti sigurni da koriste standardni jezik.
Ova naizgled mala razlika u pisanju jedne riječi otvara šire pitanje o refleksu jata u hrvatskom jeziku i pravilima koja određuju kada koristimo “ije” a kada “je”. Kroz povijest hrvatskog pravopisa, različite jezične tradicije i škole nudile su različita rješenja, što je dovelo do određene nesigurnosti među govornicima.
U ovom članku razjasnit ćemo nedoumicu oko pisanja ove česte riječi, objasniti jezična pravila koja stoje iza pravilnog oblika te ponuditi praktične savjete kako zapamtiti ispravno pisanje ne samo ove, već i sličnih riječi u hrvatskom jeziku. Dakle, piše li se osmijeh ili osmjeh?
Kako pravilno pisati: osmijeh ili osmjeh?
U hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše osmijeh, iako neki pravopisi dopuštaju i oblik “osmjeh”. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje daje prednost, a Matica hrvatska propisuje oblik “osmijeh”.
Razlog za pisanje “osmijeh” je u tome što se radi o dugom slogu, odnosno dugom refleksu jata koji se piše kao “ije”. U imenici osmijeh “ije” je fonemski slijed refleksa glasa jata koji se izgovara kao dugi slog.
Pravilno je stoga pisati osmijeh, osmijeha, osmijehu, osmijehom, osmijesi, osmijesima…
Primjeri pravilne upotrebe:
- Nabaci osmijeh jer život je lijep.
- Uz jedan osmijeh i jednu kavu, nastalo je divno prijateljstvo.
- Njezin osmijeh obarao je s nogu.
- Imao je osmijeh od milijun dolara kojem su rijetke žene odolijevale.
- Ponekad je dovoljan jedan osmijeh da promijeni dan.
Iako se u kolokvijalnom govoru može čuti i oblik “osmjeh”, u formalnom pisanju preporučuje se koristiti standardni oblik “osmijeh”.
10 činjenica o riječi “osmijeh ili osmjeh”
- Pravilno je pisati “osmijeh”, iako neki hrvatski pravopisi dopuštaju i oblik “osmjeh”. Ova dvojnost često zbunjuje govornike hrvatskog jezika, posebno pri pisanju službenih dokumenata ili školskih zadaća. Primjer pravilne upotrebe: “Njegov topli osmijeh obasjao je prostoriju čim je ušao.”
- Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje daje prednost, a Matica hrvatska propisuje oblik “osmijeh”. Ove dvije institucije imaju značajan utjecaj na standardizaciju hrvatskog jezika. U Hrvatskom pravopisu IHJJ-a jasno je navedeno da je “osmijeh” standardni oblik, dok se “osmjeh” smatra razgovornim oblikom.
- U imenici osmijeh “ije” je fonemski slijed refleksa glasa jata koji se izgovara kao dugi slog. Ovo je ključno jezikoslovno objašnjenje zašto se piše “osmijeh” a ne “osmjeh”. Slično pravilo vrijedi i za riječi poput “svijet”, “cvijet”, “snijeg” i “lijep”.
- Pravilo kaže da ako je izgovor sloga, tj. refleksa jata dug, piše se “ije”. Ovo je temeljno pravilo hrvatskog pravopisa koje pomaže razlikovati kada koristiti “ije” a kada “je”. Možemo to čuti u izgovoru: osm-i-je-h (dugi slog) nasuprot primjerice riječi “djeca” (kratki slog).
- Hrvatski jezični portal navodi sklonidbu: osmijeh, osmijeha, osmijehu, osmijehom, osmijesi, osmijesima. Zanimljivo je da u množini dolazi do glasovne promjene gdje “h” prelazi u “s”, pa imamo “osmijesi” a ne “osmijehi”. Primjer: “Osmijesi djece bili su najljepša nagrada učiteljici.”
- Riječ “osmijeh” dolazi od praslavenske riječi “směxъ”. Etimološki, povezana je s riječima za smijeh u drugim slavenskim jezicima. U slovenskom je “smeh”, u ruskom “смех” (smeh), a u češkom “úsměv”. Svi ovi oblici dijele zajedničko praslavensko podrijetlo.
- Postoji čak 19 različitih vrsta osmijeha, ali samo njih šest zaista označava sreću. Prema istraživanjima psihologa Paula Ekmana, osmijeh može izražavati različite emocije i namjere. Duchenne osmijeh, nazvan po francuskom neurologu, smatra se jedinim pravim osmijehom sreće jer uključuje i mišiće oko očiju.
- Osmijeh može značiti različite emocije – od zadovoljstva i sreće do boli, srama, nelagode, straha pa čak i očaja. U književnosti, pisci često koriste opise osmijeha za karakterizaciju likova. Primjerice, “Njegov osmijeh nije dosezao oči” često opisuje lažni ili prijetvoran osmijeh.
- Osmijeh je ekspresija lica koja se može prepoznati s najveće udaljenosti u usporedbi s ostalim izrazima lica. Istraživanja pokazuju da se osmijeh može prepoznati s udaljenosti od čak 100 metara, što ga čini ključnim u neverbalnoj komunikaciji. Zbog toga je osmijeh evolucijski važan signal prijateljske namjere.
- Kada se smiješimo, tijelo oslobađa tri različita hormona: dopamin, endorfin i serotonin, koji “varaju” tijelo da se osjeća sretnije. Ovo je temelj izreke “Smiješi se iako ti nije do smijeha” – jer sam čin osmjehivanja može poboljšati raspoloženje. Istraživanja pokazuju da osmijeh može smanjiti razinu stresa i sniziti krvni tlak.