Ako vam zanima piše li se podsjetnik ili potsjetnik, nastavite čitati. Jezik je živ organizam koji se neprestano razvija, a s njime i brojne jezične nedoumice koje često zbunjuju govornike hrvatskog jezika. Postoji puno pravopisnih dvojbi i valja ih sve adresirati.
Jedna od takvih dvojbi krije se u naizgled jednostavnoj riječi koja nam pomaže da ne zaboravimo važne stvari – je li ispravno reći “podsjetnik” ili “potsjetnik“? Ova naoko sitna razlika u samo jednom slovu može izazvati nesigurnost čak i kod iskusnih govornika hrvatskog jezika.
U ovom članku razjasnit ćemo ovu jezičnu dilemu, oslanjajući se na pravopisna pravila i jezičnu praksu, te ponuditi jasno objašnjenje koje će vam pomoći da ubuduće sa sigurnošću koristite ispravnu varijantu ove često upotrebljavane riječi.
Podsjetnik ili potsjetnik – što je točno?
U hrvatskom standardnom jeziku ispravno je reći i pisati “podsjetnik”. Ova riječ nastaje spajanjem prijedloga “pod” i glagola “sjetiti”, a zanimljivo je da, iako bi mnogi očekivali glasovnu promjenu, do nje zapravo ne dolazi.
Zašto dolazi do nedoumice? Mnogi govornici hrvatskog jezika često se nađu u dilemi jer im se čini da bi glas “s” trebao utjecati na prethodni glas “d”, što bi rezultiralo oblikom “potsjetnik”. Međutim, u ovom slučaju jezična pravila štite izvorni oblik riječi.
“Podsjetnik” je imenica muškog roda koja ima dva osnovna značenja:
- popis stvari kojih se treba sjetiti ili koje treba učiniti
- predmet ili pojava koja nas na nešto podsjeća
Pravilnost oblika “podsjetnik” potvrđuje i činjenica da se isto pravilo primjenjuje na cijelu obitelj povezanih riječi:
- nesvršeni glagol “podsjećati”
- svršeni glagol “podsjetiti”
- sve njihove izvedenice (podsjetim, podsjećam, podsjetio, podsjećali)
Ova naizgled mala jezična nedoumica savršen je primjer kako hrvatski jezik, unatoč svojim strogim pravilima o glasovnim promjenama, ponekad čuva izvorne oblike riječi, čime održava jasnu vezu s njihovim značenjem i porijeklom.
Koje slične greške često radimo? 3 primjera
Dok mnogi misle da znaju sve njegove tajne, hrvatski jezik nas redovito podsjeća (da, s “d”!) da nije sve onako kako se na prvi pogled čini.
Među najzanimljivijim jezičnim nedoumicama koje često zbunjuju govornike hrvatskog jezika (osim riječi poput “podsjetnik”) su i “predsjednik”, “predstava” i “odsjek”. Sve ove riječi dijele jednu posebnu karakteristiku – čuvaju svoje izvorno “d” usprkos činjenici da iza njega slijedi glas “s”.
Mnogi bi, vođeni jezičnim instinktom i poznavanjem uobičajenih glasovnih promjena, očekivali da će se “d” promijeniti u “t”. Međutim, jezik nas ovdje uči važnu lekciju o očuvanju značenja i jasnoće.
Zamislite samo koliko bi teže bilo prepoznati korijen riječi “predsjednik” kada bismo je pisali kao “pretsjednik”. Veza s prijedlogom “pred” odmah bi postala nejasnija.
Isto vrijedi i za “predstavu”, koja bi kao “pretstava” izgubila svoju jasnu poveznicu s glagolom “predstaviti”.
“Odsjek” bi kao “otsjek” postao gotovo neprepoznatljiv u svojoj vezi s prijedlogom “od”.
Ova jezična posebnost nije slučajna. Hrvatski jezik, poput mudrog učitelja, ponekad namjerno zanemaruje uobičajena pravila o glasovnim promjenama kako bi sačuvao značenjsku prozirnost riječi.
Sljedeći put kada se nađete u dilemi treba li napisati “podsjetnik” ili “potsjetnik”, sjetite se da jezik ponekad više cijeni jasnoću značenja nego strogu primjenu glasovnih promjena. Uostalom, kako bismo se mogli “podsjetiti” nečega ako izgubimo vezu s glagolom “sjetiti se”?
Ove iznimke u našem jeziku nisu tu da nas zbune, već da nas podsjete kako je jezik živ organizam koji se razvija i prilagođava potrebama svojih govornika, čuvajući pritom svoje korijene i značenja. I možda je upravo to njegova najveća mudrost.